Kula Gračanica predstavlja kasnosrednjovjekovni fortifikacijski objekat. Smještena je u naselju Čajići koje administrativno pripada MZ Liskovac. Teško je reći bilo šta pouzdano iz historije ove građevine budući da su izvori o njoj vrlo oskudni i konfuzni. Jedan izvorni podatak iz 1546. godine navodi kako su osmanski vojni odredi udarili na tvrđave Radotinu i Gradac kod Mutnika, zarobivši 200 ljudi i ugrabivši 2.000 komada stoke. Spomenuti Gradac kod Mutnika vjerovatno podrazumijeva Gračanicu. Pouzdano se može konstatirati da je Gračanica služila kao vojno utvrđenje sa ciljem eliminacije osmanskih provala koje su tokom 16. stoljeća na ovom prostoru, kao rubnom dijelu Hrvatske, bile praktično svakodnevnica. Pretpostavlja se da je upravo Kula Gračanica zajedno sa kulama Radotinom i Biševac činila odbrambeni trokut u čijem centru se nalazio grad Mutnik.

U izvještaju generala Ivana Lenkovića, iz 1563. godine, spominje se kula Gradac, čiji je vlasnik izvjesni Hojsić, a u nauci je iznešena pretpostavka da se ovaj navod odnosi na Gračanicu. Nadalje, iz sačuvanih izvora doznajemo da su 1576. godine osmanske trupe zauzele Hojsićev Gradac pa bi onda ovu godinu mogli uzeti kao početak osmanskog gospodarenja nad Gračanicom.  Međutim, vrlo je moguće da osmanskim osvajanjem sudbina Gračanice nije bila definitivna. Naime, narednih nekoliko decenija ovdje se granica prekrajala pa nije isključeno da je i Gračanica tom prilikom mijenjala gospodare između Habsburgovaca i Osmanlija da bi u konačnici bila napuštena.     

Kula Gračanica je sagrađena na jednom izduženom brežuljku čija je zaravan odredila njen pravougaoni oblik. Spada u red samostalnih kula srednje veličine i nema vanjskog obora. Spolja i unutra ozidana je poznatim liskovačkim kamenom. Danas je u ruševnom stanju, prosječne visine 10 metara, dok se na zidovima još mogu vidjeti otvori četvrtastih puškarnica. S vremenom je narodna mašta o Gračanici isplela čitav niz predanja, a svakako je najpoznatije ono koje tvrdi da je Kula podzemnim tunelima bila povezana sa susjednim gradom Peći (danas Pećigrad). Godine 1979. arheološka istraživanja, sprovedena nedaleko od Gračanice, otkrila su ostatke srednjovjekovne crkve te fragment antičkog nadgrobnog spomenika s dijelovima dvije figure u reljefu, što ukazuje da se ovdje živjelo od najstarijih vremena.  

Bibliografija:

• Kruhek, Milan: Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1995.
• Lopašić, Radoslav: Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice, MH, Zagreb, 1890.
• Ljubović, Enver: Stari srednjovjekovni utvrđeni gradovi i kule Cazina i Cazinske krajine, JU „Kulturni centar“ Cazin, Cazin, 2021.
• Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, broj: 06.2-2.3-73/12-35, 7. novembra 2012. godine,  
• Raunig, Branka: „01.42 Crkvina” u: Arheološki leksikon BiH, II, (ur. Borivoj Čović), Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1988,
• Raunig, Branka: „Gračanica” u: Arheološki leksikon BiH, II, (ur. Borivoj Čović), Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1988,
• Stanić, Damir: Bihać kao sjedište Bihaćke kapetanije i slobodni kraljevski grad, (rukopis doktorske disertacije).
• Stanić, Damir: “Osmansko zaposjedanje napuštenih utvrda uz Hrvatsku i Primorsku krajinu 1620-ih – 1640-ih”, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, br. 2 (53), Zagreb, 2021, 69-105.