Stari grad Pećigrad

Stari grad Pećigrad (u izvorima i literaturi naziva se: Peći, Kladuške Peći, Peći Mihajla Turka) je srednjovjekovni i osmanski grad. U literaturi se ističe da su posjed Peći od davnina bile vlasništvo grada Kladuškog i tamošnje vlastele. U 14. stoljeću tu se spominje izvjesno pleme Pećko o kojem se ništa ne zna. Pretpostavlja se da je grad Peći podigao ban Ivan Tuz od Laka krajem 15. stoljeća, nakon što je zamijenio svoje imanje Blagušu za pećko imanje. Do osmanskih osvajanja smjenilo se ovdje nekoliko gospodara, od 1499. godine to su Šubići Peranski pa potom posjed preuzimaju Gusići, da bi udovica Jurčevca Gusića 1520. godine posinila Mihajla Turka, kastelana grada Krupe, koji je tako došao u vlasništvo imanja. Mihajlo Turk je gradom gospodario narednih dvadeset godina koji je po njemu dobio ime „Mihajla Turka Peć“. Godine 1555. gradom je nakratko ovladao ban Nikola Zrinski, ali je, uslijed tužbe, morao vratiti grad prijašnjim vlasnicima Šubićima Peranskim. Zbog učestale osmanske opasnosti grad Peći dobio je krajišku posadu, 1563. godine bilo je ovdje 12 stražara.

U osmanske ruke Peći su pale septembra 1577. godine u vojnoj kampanji bosanskog i hercegovačkog paše pri čemu su osvojeni Šturlić, Podzvizd, Gornja i Donja Kladuša i Ajtić-grad. Bila je to prava vojna katastrofa za Habsburgovce koji su u jednom mahu izgubili veliki broj gradova. U literaturi se tvrdi da je te 1577. godine osmanska vojska zatekla praznu tvrđavu u Peći jer su branioci zbog gladi ranije istu napustili. U narednom periodu tvrđava je doista bila napuštena. Ovo stanje, po svemu sudeći, okončano je 1637. osmanskim zauzimanjem i naseljavanjem utvrde, mada su pojedini istraživači tvrdili da se to odigralo tek 1653. godine.

Osmanski osvajač zadržao je ime grada nazivajući ga i dalje Pećima Mihajla Turka (Turk Mihal Pekler ili samo Mihail Pekler). U jednom austrijskom izvještaju, iz 1637. godine, navodi se da osmanskim gospodarima Peći, zajedno sa drugim gradovima, služe kao predziđe za očuvanje Cazina i Stijene. Pećigrad je pripadao Ostrožačkoj kapetaniji, osnovanoj u 17. stoljeću. Ostrožački kapetan Bešir-beg Beširević 1768. godine, po nalogu bosanskog vezira Mehmed-paše Muhsinovića, sagradio je novi grad sa kulama na ćoškovima i sa tri kapije. U gradu je bila i naprava za izvlačenje vode. Svakako najpoznatija ličnost iz osmanskog razdoblja, koja je obilježila historiju Pećigrada, je čuveni Hasan-aga Pećki, simbol krajiškog inata, buntovništva i samosvijesti. Čovjek koji je zadavao probleme austrijskom caru, osmanskom sultanu i Francuzima. Jedan je od najbližih saradnika Husein-kapetana Gradaščevića u Pokretu za autonomiju Bosne 1831/32. godine. U popisu utvrda 1833. godine zapisano je da je Pećigrad u dobrom stanju i da ima na raspolaganju tri topa dok je jedan bio neispravan. U okolini je bilo 300 kuća koje su davale 800 boraca. Posada je u zadnje doba primala platu iz Carigrada. Napušten je oko 1850. godine, ali to nije bio kraj ratovanju kod Pećigrada, posljednji veći otpor austrougarskoj vojnoj okupaciji BiH 1878. godine pružili su Krajišnici upravo u Pećigradu. 

Zidine grada Pećigrada nalaze se na putu Cazin-Velika Kladuša. Od srednjovjekovnog grada vidljivi su ostaci kule, promjera oko 6 metara i nešto zidova. Bolje je sačuvan osmanski dio grada nepravilnog oblika sa četiri tabije. U utvrđenju se nalazi džamija, malo groblje i nekoliko stambenih zgrada.  

Bibliografija:

• Detelić, Mirjana: Epski gradovi: leksikon, Balkanološki institut SANU (Posebna izdanja 84), Beograd, 2007.
• Horvat, Zorislav: „Kružne branič-kule u hrvatskoj Krajini u XVI. stoljeću“, Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, br. 1(2-4), Zagreb, 1993, 159-188.
• Karanović, Milan: Pounje u Bosanskoj krajini, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1925.
• Kreševljaković, Hamdija: „Stari bosanski gradovi“, Naše starine, br. 1, Sarajevo, 1953, 7-44.
• Kruhek, Milan: Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1995.
• Lopašić, Radoslav: Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice, MH, Zagreb, 1890.
• Mandić, Mihovil: Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878., Matica Hrvatska, Zagreb, 1890.
• Raunig, Branka: „Pećigrad“, u: Arheološki leksikon BiH, II, (ur. Borivoj Čović), Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1988, 24.
• Redžić, Husref: Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2009.
• Stanić, Damir: Bihać kao sjedište Bihaćke kapetanije i slobodni kraljevski grad, (rukopis doktorske disertacije).
• Stanić, Damir: “Osmansko zaposjedanje napuštenih utvrda uz Hrvatsku i Primorsku krajinu 1620-ih – 1640-ih”, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 2 (53), Zagreb, 2021, 69-105.
• Šehić, Sadik: “Hasan-aga Beširović Pećki – legenda sa ljute krajine, saborac Husein-kapetana Gradaščevića”, Gračanički glasnik, br. 23., Gračanica, 2007, 87-99.
• Vego, Marko: Naselja bosanske srednjevjekovne države, Svjetlost, Sarajevo, 1957.