Hasan Mujezinović rođen je 1908. godine u Ljubuškom u zanatlijskoj porodici. U rodnom gradu stekao je osnovno obrazovanje nakon čega odlazi u Mostar gdje je završio nižu gimnaziju i učiteljsku školu. Po okončanju školovanja postaje učitelj u Pećigradu, u Cazinskoj krajini. Uvidjevši svu težinu života ovdašnjeg seljaka „učo Hasan“, kako su ga odmilja zvali, poduzeo je čitav niz aktivnosti da, kao pravi narodni intelektualac, doprinese razvoju ovog kraja. Osniva i vodi analfabetske tečajeve, dovodi predavače za zdravstveno i poljoprivredno prosvjećivanje, rukovodi kulturno-umjetničkim društvom i tako pridobija mlade za glumu i pripremanje priredaba.
Poslije kratkotrajnog Aprilskog rata i formiranja NDH, Hasan je mobilisan u domobrane i poslan u Bihać gdje je službovao kao oficir. U gradu na Uni se povezuje sa članovima KPJ i dostavlja im podatke o neprijateljskim jedinicama koji su mogli biti od značaja za NOP. Ovi podaci postat će važni kada partizani, novembra 1942. godine, krenu u oslobađanje Bihaća i Cazinske krajine.
Stvaranje Bihaćke republike Hasan Mujezinović je dočekao sa velikim oduševljenjem, što se vidi iz njegovog entuzijazma pri izvršavanju partijskih zadataka na oslobođenoj teritoriji. Javnim istupanjem poziva narod, kojeg je prethodno dobro upoznao, u potrebu zajedničke borbe u duhu bratstva i jedinstva. Mladići i djevojke iz Pećigrada izveli su u njegovoj režiji dramu „Hadži Lojo“ pred Josipom Brozom Titom i vijećnicima AVNOJ-a u Bihaću.
Januara 1943. godine, Sile Osovine pokreću operaciju Weiss (Četvrta neprijateljska ofanziva) sa ciljem elimisanja Bihaćke republike. Zajedno sa partizanskim jedinicama, Hasan Mujezinović sa svoja četiri malodobna sina zauvijek napušta Pećigrad. Ubrzo postaje zamjenik komandira čete u Osmoj krajiškoj brigadi gdje se istakao hrabrošću i odlučnošću. Međutim, kako je tifus uzimao maha u partizanskim redovima, Hasan je dodijeljen Sanitetskom odsjeku pri Vrhovnom štabu. Energičan i marljiv, kakav je uvijek bio, Hasan je predano radio ovaj vrlo odogovoran i opasan posao i nije se obazirao na opasnost da bi i on mogao da bude zaražen. Organizirajući dezinfenkciju u suhim komorama obolio je od tifusa i ubrzo podlegao. Bilo je to u rano proljeće 1943. godine, u selu Borje kod Kalinovnika.
Poslije Drugog svjetskog rata osnovna škola u Pećigradu i ulica u Cazinu nosili su ime po Hasanu Mujezinoviću. Danas trajnu uspomenu na svog „uču Hasana“ Cazinjani čuvaju tako što jedno od kulturno-umjetničkih društva nosi njegovo ime.

