Novosti

POBJEDA JEDNOG CAZINJANINA NA KONJIČKIM TRKAMA U BUTMIRU 1895. GODINE

POBJEDA JEDNOG CAZINJANINA NA KONJIČKIM TRKAMA U BUTMIRU 1895. GODINE

U Tržcu se dugo pričalo o pobjedi đogata Bege Pjanića na, u ono vrijeme, velikoj konjičkoj priredbi održanoj 1895. godine na Butmiru kod Sarajeva. Bio je to treći konjički skup na Butmiru, koji je utemeljen odlukom Zemaljske vlade u Sarajevu, a prve utrke održane su 1893. godine. Ovu veliku pobjedu Bege Pjanića ovjekovječila je zanimljiva slika, koju donosimo u prilogu, objavljena u Kalendaru „Bošnjak“ za 1896. godinu. „‘Aferim, junače‘, uskliknu Bego Pjanić i zagrli binjedžiju svog ‘Gjogata‘“, glasila je legenda ispod objavljene slike. Pored ove, objavljena je još jedna slika na kojoj je prikazan „Gjogat Bege Pjanića“, kako je pisalo u potpisu.

Zanimljiv podatak je da je pedesetak dana prije prve trke na Butmiru, 25. jula 1893. godine, održana jedna od najnapornijih konjičkih utrka u okviru discipline „Jašenje u daljini“, koja je imala start u Bihaću, a cilj u Sarajevu. Među 45 učesnika ove trke izdržljivosti bili su i konji Bege Pjanića, veleposjednika iz Tržca, i Sulejmanbega Osmanovića, veleposjednika iz Cazina. Ova trka mjesecima je pobuđivala veliko zanimanje u Bosni i Hercegovini jer, kako su novine objavile uoči trke, „jedni rekoše da će bez sumnje pobijediti školovani jahač, koji već poznaje svu umjetnost jašenja. Al‘ kad u Bihać stigoše konji nekih naših begova, onda i oni koji su bili sigurni da će izvježbani jahači pobijediti, posumnjaše da će moći ostati junaci na tom megdanu“. Pobjedu, međutim, nije zabilježio „školovani jahač“, a na cilj je stiglo svega 16 jahača, od kojih 7 domaćih (pobjednik je „utrošio 31 sahat, 4 minute i 18 sekundi“), što se smatralo posebnim uspjehom. To je dokaz da se u Bosni oduvijek poklanjala puna briga konjogojstvu.

Odmah po dolasku austrougarske vlasti su podsticale konjogojstvo, između ostalog, i organiziranjem prve trke (Bihać-Sarajevo) i kasnijim godišnjim utrkama na Butmiru, prvenstveno da osiguraju za svoje potrebe više dobrih konja. Sarajevski „Bošnjak“ je, 14. septembra 1893. godine, ovako prokomentarisao održane utrke: „da su se trke već u davna vremena duboko uvriježile u narav i ćud naših Bošnjaka, u prvom redu muhamedanaca, koji su na polju ravnu, a na vilovitu atu svagda znali dokazati da su od oka junaci. I danas je tako. Nije kod današnjih trka u našoj domovini nagrada koja nuka muhamedanca da se natječe, već je to njegova čast, koja ga sili da pokuša sreću svom ponosu, na svom konju. Od starine on je junak na konju, a to je ostalo i danas, i to hoće da dokaže…“.

 

Podijeli: