Ako istraživačima nije posrećilo da pronađu dokumente o osnivanju SK “Krajina” (znamo da je “Krajina” osnovana kao Sportski klub 1932.), imali su sreće da pronađu izvještaj s prve utakmice koju je “Krajina” odigrala. Sačuvan je najdragocjeniji dokument “Krajine” iz tog vremena – prvi sportski izvještaj u historiji Cazina napisan od strane Ivice Lolića za “Vrbaske novine” u Banja Luci, tada službeni list Vrbaske banovine. Novinski članak opisuje atmosferu i tok igre na toj prvoj zvaničnoj, javnoj utakmici koju je novoosnovana “Krajina” odigrala “u nedjelju, 23. jula (…) između novoosnovanog kluba ‘Krajine’ i reprezentacije Velike Kladuše” 1933. godine.

SK “Krajina”, za koju su nastupali Kavazović I, Omanović I, Čavkić, Mulalić, Omanović II, Abdić, Hercegovac, Kavazović II (Buljubašić), Ćoralić, Terzić i Adilagić, odmjerila je snage sa reprezentacijom Velike Kladuše (vjerojatno prvi nastup reprezentacije ovog mjesta). S obzirom da je spomenuti sastav “Krajine” ovim nastupom ispisao lokalnu historiju, valjalo bi identificirati njihova imena. Golman Kavazović zvao se Reuf i bio je rođeni brat Mustafe Kavazovića (učitelja u Cazinu i jednog od osnivača “Krajine”), koji mu je došao u posjetu. Omanovići su bili Hamdija (u Drugom svjetskom ratu komandant Osme krajiške brigade) i Rašid (prvi verificirani nogometaš iz Cazina, koji je igrao 1930. za FC Shötz u Švicarskoj, gdje je boravio kao stipendist Kraljevine Jugoslavije). Ejub Čavkić iz Bihaća, u to vrijeme najbolji igrač u sastavu, često je boravio u Cazinu kod brata, a kasnije je igrao za “Krajinu”, putujući iz Tržačkih Raštela gdje je službovao nakon završene Trgovačke akademije. Prezime Ibre Abdića je pogrešno napisano kao Ahadić. Ostali su bili: Hasan Mulalić, Šerif Buljubašić (kasnije istaknuti antifašista i partizan i suprug Sadete Pozderac – kćerke Nurije Pozderca), Omer Hercegovac, Teufik Ćoralić – Fiko (također, istaknuti antifašista i partizan), Bećir Adilagić – Bećo i Ibrahim Terzić.

Zanimanje za prvi nastup “Krajine” bilo je izuzetno veliko, jer i da se nije oglašavao telal po mahalama, brzo se po Cazinu pročulo da će novoosnovani klub odmjeriti snage s prvim susjedima. “Premda je kiša padala pred samu utakmicu, ipak je na igralište došlo 200-300 gledalaca”, ističe Lolić, ali je zaboravio spomenuti, kako su se kasnije neki gledaoci tog susreta prisjećali, da je među gledaocima bilo dosta žena.

Tačno u 17:00 sati izašao je gostujući tim na teren, a potom i domaćini. Nakon nekoliko napada gostiju na početku utakmice, “domaći se snalaze i preuzimaju igru u svoje ruke i sa lijepim kombinacijama dolaze nekoliko puta do pred sami gol, gdje usljed klizavog terena onemogućuje se realizovanje ovih kombinacija.” Potom izvještavač konstatira: “naizmjenične navale i igra dosta gruba, preko čega sudija hladnokrvno prelazi”.

Drugi dio utakmice Lolić je detaljnije opisao, ne propuštajući priliku da naglasi kako se “odmah zapaža zamorenost gostiju”, što ne čudi s obzirom da su igrači gostujuće ekipe doputovali u Cazin običnim kolima istog dana. Taj zamor, tvrdi izvještavač, “naročito se opaža posle 10ˈ kada je postignut prvi gol, koji je pao dobrom kombinacijom Ćoralić-Adilagić-Terzić. Vodstvo je postigao Terzić.” Tako je postignut prvi gol za “Krajinu” u 55. minuti, a strijelac Terzić počeo je nizati golove za “Krajinu”. U 68. minuti Terzić nije realizirao jedanaesterac jer je promašio okvir gola. “Nezadovoljstvo u publici”, ističe Lolić. Međutim, u 76. minuti Terzić se iskupio s još jednim pogotkom što je bacilo gledaoce u trans. “Kape, šeširi, kišobrani, sve to leti po zraku jer je postignuta sigurno prva pobjeda”, zaključuje izvještavač. Uslijedile su prilike za domaćine, među kojima je još jedan jedanaesterac ostao neiskorišten. U 86. minuti igre uslijedio je “najljepši gol dana” koji je postigao Bećo Adilagić. Bilo je to u 86. minuti igre nakon što ga je lijepo uposlio centarhalf. Loptu je dobilo lijevo krilo “koje vodi loptu, dribla dvojicu i šalje bombu u lijevi ugao.” Bio je to Adilagićev prvi gol za “Krajinu”, inače treći na ovoj utakmici, koja je završila sa 3:0 “zasluženom pobjedom domaćih”.

Autor teksta nije propustio priliku na kraju članka dati vlastitu ocjenu igrača, posebno domaćih: Mulalić (“nesiguran, ali dobar”), Čavkić (“vrlo dobar te odličan tehničar”), Ćoralić (“dobar tehničar ali fizički malen”), Terzić (“brz i dobar golgeter”), Adilagić (“brz, odlično centrirao i svaki put ugrožavao vrata gostiju”), golman Kavazović (“branio je u stilu”), brat Mustafa (“u prvim minutama blesiran”), Omanović I (“stalno na svom mjestu, odličan start”), Omanović II (“iako je bio pritisnut jakom tremom, igrao je dobro glavom”), Abdić (“dobar”), Hercegovac (“ne drži mjesto i nesiguran”) i Buljubašić (“nije zadovoljio”). Glavni sudija utakmice dobio je negativnu ocjenu (“sudija vrlo slab”).

Izvještavač Lolić, kojem treba zahvaliti za svjedočanstvo o prvoj utakmici SK “Krajina” u Cazinu, nije spomenuo (možda da ne bi uticao na početni entuzijazam Cazinjana) u kakvoj su opremi igrali. Oni koji su igrali tu utakmicu, kao i gledatelji, kasnije su izjavili da su i domaćini i gosti bili različito odjeveni. Prvi sa kompletnom opremom bio je Mustafa Kavazović, a zatim Hamdija Omanović, koji je za vrijeme školovanja u Sarajevu igrao za “Slogu”, odnosno SAŠK. Oprema je bila skupa, a u to vrijeme dinar je bio “velik kao kuća”. “Najviše se igralo u natikačama, odnosno u debelim čarapama od kozje kostrijeti, ili u oputnjacima izrađenim od sirove kože nabavljenoj, uglavnom, u Maloj Kladuši. Neke osobe, kao Ibrahim Terzić i Rašid Omanović, od početka su imali ‘kopačke’ koje su bile gotovo prave fudbalske cipele”, ostalo je u dugom sjećanju sudionika prvih utakmica SK “Krajina”. Tek kada je SK “Krajina” malo ojačala i odigrala nekoliko utakmica, 1934. ili 1935. godine, nabavljeni su prvi dresovi (prugasti sa uzdužnim crveno-crnim prugama), uz pomoć dobrovoljnih priloga cazinskih trgovaca. Kopačke su dobili iz Banja Luke, od banjalučkog “Borca”, pa, iako polovne, bile su dragocjena pomoć, pogotovo što je i onaj, koji ih je darivao, trpio oskudicu.

Najveću naklonost i spremnost da pruži pomoć i podršku novoosnovanom klubu pokazao je Nurija Pozderac, koji je “Krajini” stavio na besplatno raspolaganje dovoljno veliki komad zemljišta na tzv. Pozderčevim barama (na tom mjestu se danas nalazi stadion “Krajine”). Ova mogućnost korištenja zemljišta nije značila samo materijalnu podršku, već i primjer za ugled koji su slijedili i drugi građani. Nurija Pozderac je, još prije nego što je SK “Krajina” odigrala svoju prvu javnu utakmicu, podržavao napore inicijatora osnivanja kluba stavljajući im na raspolaganje zemljište za igralište. Zahvaljujući tome, dodijeljeni teren je brzo pripremljen za odigravanje prve utakmice, što je bio najbolji znak da je u Cazinu počela era organiziranog nogometa.

U opisanim okolnostima odigrana je prva utakmica i počelo javno nastupanje SK “Krajina”. O pobjedi “Krajine” se danima pričalo, detalji iz igre su se prepričavali, a igrači, posebno oni najbolji koje su gledaoci odmah prepoznali, postali su još poznatiji i cijenjeniji. Zahvaljujući pobjedi na samom početku, “Krajina” je osvojila simpatije Cazinjana i od tada je počela postajati ljubimac grada.