Znamenitosti

Stari gradovi Cazina

1. Gračanica kod Cazina

Gračanica je manje utvrđenje između Cazina i Pećigrada, oko 3km zračne linije od sela Skokovi. Ova utvrda je podignuta na jednom izduženom brežuljku, čija mala zaravanje odredila njen izduzen pravougaoni oblik. lako nemamo istorijskih podataka o nastanku utvrđenja, zaključujemo da potječe iz istog vremena kada je nastao susjedni Pećigrad, što znači iz XIV vijeka.

Utvrđenje nema obora. To je samostalna kula pravougaonog tlocrta sa stranicama vanjskih dimenzija 11,6 x 9,5 m, a unutrašnja prostorija je imala dimenzije 9,5 x 7 m. Debljine zidova kule nisu iste, variraju od 1 do 1,4 m. Na tri strane danas se vide otvori četvrtastih puškarnica, dok ih na jugoistočnoj strani nema. Kapija kule je na sjeverozapadnoj strani. Kula danas predstavlja ruševinu sa dijelovima zidova koji idu do visine od 10 m. Prema dimenzijama tlocrta pretpostavljamo da joj je visina do krova iznosila oko 15-18 m. Spada u red samostalnih kula srednje veličine, a bila je zidana spolja i unutra pritesanim klesancima u horizontalnim redovima, a u sredini kamenom lomljenikom u bogatom malteru.

Husref Redžić
Iz knjige Srednjevjekovni gradovi u Bosni i Herecegovini
Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.

2. Mutnik

Mutnik se spominje od XIV vijeka kada je bio u posjedu knezova Gusić-Kirjaković. Ugarski kralj Sigismund Luksemburški 1430. godine poklonio je kraljevski kastel Mutnik Jurju Turku. Kralj Vladislav ga je 1491. godine dao Zagrebačkoj županiji, a početkom XVI vijeka došaoje u posjed Ivana Karlovića. Ovaj gajepremaugovoruiz 1509. godine, u slučaju svoje smrti, ustupio Zrinskim. Nakon toga spominje se još 1522, 1526-1531, 1544, 1551. i dalje.

Turci su ga prvi put zauzeli 1553, a zatim 1577. godine. Iako je 1625. godine odlučeno da ostane pust, Turci su ga naselili 1635. godine. General Herberstein ga je zajedno sa obližnjim gradovima 1685. godine spalio. Pripadao je Bihaćkoj kapetaniji, a ubrzo poslije 1838. je napušten, Prema podatku iz 1834. godine bio je u ruševnom stanju. Utvrđenje se sastojalo od pravilnog, skoro kvadratičnog obora i polukružne istaknute kule na sjevernom uglu. Obor je imao približne dimenzije 25 x 25 m, a vanjski promjer polukružne kule iznosio je oko 7 m. Debljina zida obora i kule bila je oko 1 m. Na južnoj i istočnoj strani zid obora je nestao. Geometrijski pravilna osnova utvrđenja je karakteristična za gradove Cazinske krajine.

Utvrda je smještena na zaravni brežuljka iznad potoka Mutnice uz cestu Cazin -Tržac, sjeverno od Bihaca, Sačuvani su mu oskudni ostaci. Za Cazinsku krajinu, Mutnik je važio kao vrlo malen grad, te je sačuvana u narodu pošalica u dvije varijante, “ko nije grada vidio i Mutniku se čudi”, “ko nije Bišća vidio i Mutniku se čudi”

Husref Redžić
Iz knjige Srednjevjekovni gradovi u Bosni i Herecegovini
Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.

3. Pećigrad

Nekada se Pećigrad zvao Kladuške Peći, selo koje je pripadalo kdaduškoj vlasteli. Utvrda se spominje 1334, 1377. i 1465. godine. Osnivač Pećigrada je vjerovatno bio hrvatski ban Ivan Tuz od Laka, koji je podigao utvrđeni grad nakon sto je zamijenio svoje imanje Blagušu kod Kašine za pećko imanje. Djeca bana Tuza prodali su Peći Šubićima. Zatim je grad u vlasništvu plemića Franje Psarjevačkog i Andrije od Trnovca.

Ban Nikola Zrinski je u posjedu grada od 1555. godine, a poslije njega vlasnik je Caspar Šubic Peranski. U utvrdi je bila krajiška straža. Godine 1577. zbog gladi straža je napustila grad. Turci su ga zaposjeli 1635. godine. Više od pola vijeka utvrđenje je bilo napušteno, te su Turci morali vršiti temeljite popravke. Austrijski general Herberstein i grof Matija Strasoldo opustošili su 1686. godine Krajinu kada je stradao i Pećigrad.

S obzirom da je Turcima srednjovjekovna utvrda postala malena, u njenoj blizini su 1768. godine izgradili novu snažnu i veliku utvrdu koju je zahtijevalo doba u kojem su Turci bili u defanzivi u odnosu prema Evropi. Za vrijeme turske uprave Pećigrad je pripadao Ostrožačkoj kapetaniji, a držali su ga begovi Beširevići, koji su držali i Ostrožac. Bio je 1850. godine u dobrom stanju kada je kao utvrđenje napušten. Srednjovjekovna utvrda je služila Turcima kao samostalna pomoćna kula.

Srednjovjekovna utvrda se sastojala od jedne ovalne kule i zida koji nije zatvarao obor nego je samo štitio prilaz kuli sa najpristupačnije sjeverozapadne strane. Na sjeveroistočnoj strani kule je provalija, ostale strane su strme, a pregled okoline odličan. Veći vanjski prečnik kule je 6,4 m, a manji 5,8 m. Unutrašnji prostor je ovalan sa većim prečnikom 3,6 m i manjim 3.1 m. Kula je imala visinu oko 12 m ne računajuci visinu krova. Debljina zida kule je 1,35 m, a bedema 1,7 in. Unutrašnjost kule je bila podijeljena na dvije etaže, donja je bila zasvođena dosta nepravilnom ovalnom kupolom, a gornja je bila natkrivena drvenom krovnom šatorskom konstrukcijom sa pokrivačem od šindre. Svjetla visina donje prostorije iznosila je 5.2 m, imala je po visini dva repa otvora puškarnica što govori o postojanju drvenih galerija uz zid. Ulaz u donju prostoriju nekada je bio na visini od cca 2 m, jer je sada teren nasut u nivou zemljišta. Između donje i gornje prostorije nema unutrašnje komunikacije i nema otvora u kupoli.

Ovo govori o tome da je gornja prostorija vjerovatno dozidana da bi se smjestili topovi. Veliki otvori okrenuti prema pristupačnoj strani, koji su mogli služiti za topove, govore u prilog doziđivanja kule. Gornjoj etaži, kao i donjoj, pristupalo se drvenim stepeništem (lotrama) koje su u slučaju opasnosti mogli ukloniti, odnosno uvući u prostoriju. Svijetla visina gornje prostorije iznosila je oko 2,5 m. Vjerovatnije je da je gornja etaža dograđena prije Turaka, jer su oni za topove rušili i zasipali zatečene kule stvarajući topovske tabije. Srednjovjekovni Pećigrad je imao malo podgrađe seoskog karaldera. Oko utvrde i u njoj nisu vršena arheološka istraživanja koja bi otkrila pružanje zaštitnog bedema, način snabdijevanja vodom i eventualne druge nalaze. Po generalnom konceptu, utvrda predstavlja tip romaničke utvrde (bez gornje etaže, a i ulaz je promijenjen) bez ikakvih stilskih obilježja.

Po svojoj veličini i skromnom načinu zidanja pritesanim kamenom, po nevješto građenoj kupoli, ova utvrda ide u red skromnih utvrđenja u kojima se nije stanovalo i koja su služila isključivo za obranu. Zbog toga u XVIII vijeku, kada Pećigrad strategijski ulazi u odbrambeni pojas turskih utvrđenja prema zapadu, staro utvrđenje je napušteno, ali je izgrađeno novo, veliko i snažno, utvrđenje na sjeverozapadnoj strani, na susjednom brežuljku koji ima slične topografske odlike, na udaljenosti od 100 m.

Tursko utvrđenje Pećigrada ima oblik nepravilne polovine kruga. Ovaj tlocrtni oblik je izvrsno prilagođen terenu, zatvoren je visokim bedemima, sa četiri oktogonalne kule prema pristupačnim stranama, a na nepristupačnoj strani bedemi su niski. U utvrđenju se nalazi džamija, malo groblje i nekoliko stambenih zgrada od kojih su neke podignute poslije 1960. godine. Ovo je uveliko izmijenilo karakter utvrde i smanjilo mogućnost korištenja grada u odgovarajuće savremene svrhe. Pećigrad se nalazi na putu Cazin-Velika Kladuša.

Husref Redžić
Iz knjige Srednjevjekovni gradovi u Bosni i Herecegovini
Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.

4. Šturlić

Naziv je dobio po plemićima Šturlićima, koji se spominju 1459. i 1493. godine. Bio je to jedan od niza malih utvrđenih gradova Krajine sa malom posadom. Zbog lošeg snabdijevanja, posada je napustila grad 1477, te je on opustio.

Turci su poslije 1635. godine pokušavali naseliti Šturlić, iako je bilo odlučeno da ostane pust. Prvi put su ga utvrdili prije 1653. ali su ga morali napustiti da bi se ponovo vratili 1670. godine. Gradom je upravljao dizdar, a 1833. u njemu je bilo šest topova. Danas mu se vide ostaci iznad desne obale rijeke Korane, 11 km od Tršca i 27 km od Cazina.

Grad leži na zaravni brežuljka, a ima izdužen oblik u vidu nepravilnog Šestougla. Na najdužoj stranici šestougla smještena je ovalna kula. Tako da zidine ostavljaju jednu polovinu kule istaknuto van utvrde, a drugu orijentisanu prema oboru. Izgleda da je prvobitno postojala samo samostalna kula-stražara, a da je u drugoj fazi prizidan prostran obor. Ovo zaključujemo na osnovu neuobičajenog odnosa kule i obora.

Ovalna kula je imala prosječni prečnik oko 9 m. Danas je potpuno zasuta, tako da se ne može utvrditi veličina unutrašnjeg prostora. Obor ima prosječne dimenzije 56 x 24 m, a debljine zidova bedema variraju od 1,2 do 1,5 m. Šturlić je po načinu utvrđivanja predstavljao slabiju utvrdu sa prostranim oborom koji je mogao da služi u prvom redu za zbijeg narodu. Pravilni potezi zidova upućuju na vrijeme gotike, ali u cjelini gledano Šturlić Grad je sa svojim oborom slobodno smješten na brijeg.

Husref Redžić
Iz knjige Srednjevjekovni gradovi u Bosni i Herecegovini
Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.

5. Tržac

Od XIII vijeka u vlasti je Frankopana, prozvanih po njemu Tržačkim. Nakon njihove porodične diobe poslije smrti Nikole Frankopana, Tržac je dobio njegov sin Bartol 1449. godine. Grad Tržac potvrdio je ugarski kralj Matijaš Korvin Nikoli Frankopanu 1475. godine. Od 1552. do 1584. u njemu je krajiška posada. Turci su grad često napadali i nakratko ga osvojili već 1576. godine. Godine 1584. i 1588. odlučeno je da se grad napusti, ali je još 1590. godine imao posadu sa kapetanom Križanićem na čelu.

Turci su ga naselili i popravili 1626. godine, a posadom je upravljao ćehaja bihaćkog kapetana. Godine 1685. opljačkao ga je general Herberstein. U Tršcu je 1719. godine radila komisija za povlačenje nove granice s Austrijancima. Na spisku gradova iz i 837. godine koje treba zadržati, nalazi se i Tržac iako je već tada bio znatno porušen.

Grad se nalazi nedaleko od Cazina iznad ušća Mutnicc u Koranu. Tržac je prostorno utvrđenje smješteno na brijegu. Prosječne dimenzije obora iznose oko 62 x 60 m. Neuobičajen je način postavljanja grada na teren. Gradovi na visovima u pravilu su locirani na zaravni brijega. Utvrda Tršca opasuje vrh brijega spuštajući se sa bedemima i kulama niz njegove padine, ostavljajući unutrašnji prostor obora kao prirodan brežuljak čiji je vrh viši od bedema. Utvrđenje ima oblik nepravilnog četverougla, sa jednom šestougaonom bedemskom kulom na sjeveroistočnom uglu, po jednom okruglom kulom na sjeverozapadnom i jugoistočnom uglu i jednom polukružnom bedemskom kulom na sredini sjevernog bedema.

Na jugozapadnom uglu nema ni bedema, ni kule jer se na tu stranu teren strmo obara. Bedemske kule su raznih dimenzija, prilagođene zemljištu, bez zida prema oboru. Unutar ovog prostranog obora ne postoji branič-kula, te utvrda djeluje nedovršeno. Debljina zida bedema i kula varira od 0,8 do 1 m. Po svom tlocrtno-prostornom konceptu i po vremenu nastanka Tržac je gotička utvrda, čije odbrambene odlike zaostaju za njenom veličinom.

Husref Redžić
Iz knjige Srednjevjekovni gradovi u Bosni i Herecegovini
Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.

Podijeli: